Piše: Borivoje Ćetković
Nakon ,,susreta” poslanika DF-a s poslanicima vlasti u holu skupštine (16. februara) kada je došlo do verbalnog sukoba, već sjutradan nekoliko hiljada žena započelo je protest ispred Vlade gdje su i konačile, tražeći da se ukinu odredbe Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti kojima su im mjesečna primanja smanjena sa 336 na 264 eura i sa 192 na 144 eura.
Pregovori ( višesatni) s predstavnicima Vlade, na koje su bile pristale organizatorke protesta, nijesu doveli do dogovora. Majkama je ponuđena tzv. kategorizacija kojom bi se izvršila selekcija žena koje bi trebalo da primaju naknadu. Obećano im je da naknade neće biti ukinute, a ponudili su im i jedno mjesto u ekspertskom timu koji treba da analizira primjenu zakona po kojem su one dobile nadoknadu. Zahtjev je odbijen i zatraženo je od Vlade da naknade, odnosno davanja koja su već dobijena ostanu nesmanjena. Majke, dakle, brane stečeno pravo dato im u Skupštini Crne Gore. O tim pravima nema rasprave u vladinim timovima i komisijama - prava koja je dala najviša zakonodavna vlast ne može smanjivati i oduzimati izvršna vlast. Tako je u društvima gdje je vlast podijeljena po načelima koje je još definisao Monteskje.
Formalno- pravno i kod nas je vlast tako podijeljena, a u stvari vlada bezvlašće. Privilegovana ,,elita” odana gospodaru po njegovom nalogu i ,,savjetima” stranih gazda (nije bitno da li se radi o MMF, EU ili Evropskoj banci) donosi protivustavne i nezakonite odluke. Vlada, dakle, radi kako gospodar kaže, a zna se da je on agent ,,Trojke’’ i međunarodnih kreditora- vladar koji je od sredine devedesetih, nakon posjete Vašingtonu, odlučno zakoračio “ evroatlantskim “ putem.
Odluku da ukinu i reduciraju stečena prava data majkama Vlada pravda potrebom održivosti javnih finansija i redovnošću u isplatama penzija, zarada i socijalnih naknada, među kojima su i naknade za majke. Ovi predlozi su u duhu neoliberalnog privrednog i društvenog ,,razvitka”- postavljeni su mu temelji još u Ustavu iz 1992.
Režim uporno istrajava na nametnutom neoliberalnom putu- krčme se preostali resursi, prodaju ,,strateškim partnerima”( bjelosvjetskim lopinama) i preduzimaju se mjere štednje koje pogađaju najsiromašnije slojeve i pojedince. Na udaru je socijala, pa sav teret ,,reformi “ pada na leđa siromaha. Stezanje kaiša guši institucije i veliki broj teško stečenih prava, a ne doprinosi izlasku iz krize.
Siromaštvo, dakako, nije samo naš, već je i globalni problem. S razlogom se govori o mondijalizaciji sirotinje. Mali procenat stanovništva uživa u do sada neviđenom visokom životnom standardu, dok u cijelom svijetu ,,zastrašujuće rastu siromaštvo i bijeda”. I za crnogorsko društvo ključni je problem siromaštvo većine i enormno bogatstvo pojedinaca. Kada je o nama riječ, nezaobilazan je gospodar Milo I.
On je najbogatiji, na vrhu je, nadređen svima- capo de tuti capi, kako bi rekle ne naše komšije Italijani.
Na protestima treba progovoriti ne samo o gospodarevom bogatstvu već i o imetku njegove ,,elite” , pokazati domaćoj i stranoj javnosti šta sve imaju predsjednik Vlade, Skupštine, potpredsjednici, ministri i brojni privilegovani kadrovi DPS-a i njihova djeca (vile, bankovne račune u inostranstvu, poslovne prostore, skupocjene automobile, zemljište i dr.) a od čega preživljavaju majke – paćenice i njihove porodice.
Broj prevarenih, pokradenih, materijalno uništenih građana je zaista impozantan- od početka ,,tranzicije” ( pljačke) 1990. do 2016. ugašeno je 200 preduzeća, pa je bez posla ostalo 100.000 radnika. Koliko je majki – radnica ostalo bez posla u pomenutom periodu nije mi poznato, ali sa sigurnošću mogu da tvrdim i one koje su zadržale posao ostale su u statusu u kakvom se nalazila radna snaga u Evropi u 16. vijeku.
Simoviću, glavnom čovjeku ekspertskog tima i gospodarevom istaknutom i dokazanom poslušniku , predlažem kako i na koji način može obezbijediti sredstva za majke čija, Ustavom zagarantovana prava, reduciraju i ukidaju...
Prvi predlog: da se izvrši nacionalizacija bogatstva, stečenog pljačkom, švercom, kriminalom korupcijom i ukine sistem neoliberalnog, mafijaškog kapitalizma. To je golem posao, za tako nešto ne postoje klasno- svjesne društvene snage- bila bi to nacionalizacija slična po obimu onoj iz 1945. godine. Drugi predlog: uvesti progresivno oporezivanje, a posebno oporezovati luksuz i bogatstvo. Znam da su ovi predlozi za gospodara i čitav profiterski sloj odvratna, populistička, antidržavna priča - miriše vam na revoluciju i demokratski socijalizam i, što je najbitnije, tiče se vašeg prepunog vagana, iz kojeg, osim vas, ne smije niko zahvatati.
Zato majke- paćenice ne odustajte od svojih zahtjeva, ne vjerujte slugama sistema u koji je ogromna većina građana odavno izgubila povjerenje. Neka Vaš protest bude početak emancipatorskog širokog socijalnog pokreta koji će Crnu Goru osloboditi od nezasitih vaganovića-pljačkaša spremnih na sve samo da očuvaju vlast i privilegije.
Borite se za svoja oduzeta prava i ispostavite vlastodršcima iste one zahtjeve koje su oni tražili od svojih mentora januara 1989. godine.